Srbija je zarobljena zemlja urušenih institucija. Na vlasti je autokrata koji se ne libi da ponižava i ugnjetava svoj narod.
Demokratije i vladavine prava gotovo da nema, a ne postoji garancija osnovnih ljudskih prava.
U Srbiji Aleksandra Vučića ne postoji policija, tužilaštvo i sudovi. Postoji samo vladavina jednog čoveka, njegovih kriminalnih sluga i navijačkih bandi.
U institucijama se nalazi mali broj hrabrih pojedinaca koji je spreman da primenjuje zakone Republike Srbije, a ne zakone jednog čoveka. Da su navijači jači od policije, potvrdjuje i primer bakljada tokom vanrednog stanja, koje je uvedno zbog COVID-19.
Državu potresaju svakodnevne afere, dok tužilaštvo nije postupilo po skoro ni jednoj. Od afere Jovanjica u koju je umešan brat predsednika Srbije Andrej Vučić, do afere Krušik na koju je ukazao uzbunjivač Aleksandar Obradović, u koju je umešan otac ministra policije Branko Stefanović.
Stiče se utisak da Zagorka Dolovac, drzavna tužiteljka Srbije, spava dubokim snom. Situacija umnogome podseća na stanje pre revolucije u Francuskoj s krajem 18. veka.
Posebno u odnosu vlasti prema gradjanima za koje smatra da su joj podanici, a naručito u oblasti ljudskih prava. Francuska se revolucijom oslobodila stega monarhije tj. vladavine jednog coveka, doneta je Deklaracija o pravima čoveka i gradjanina, uspostavljenja je jednakost, monarhija je zamenjena republikom i liberalnom demokratijom. Uspostavljene su jake i nezavisne institucije.
Jedan od najvaznijih dogadjaja za ljudsku istoriju. Srbiji ne treba revolucija. Srbiji je potrebno oslobadjanje uz pomoc Francuske, Nemacke i EU. Potrebno je posredovanje zvanicne delegacije EU (kao što je to bio slučaj sa gospodinom Felipom Gonzales), izmedju vlasti I opozicije, uz aktivno učešće i rad na terenu, omugaćanje fer i slobodnih izbora, garantovanje očuvanja izborne volje gradjana, oslobadjanje gradjana od pritiska i straha, oslobadjanje medija.
U interesu Srbije su institucije kao što ih ima Francuska, koje će biti spremne da se obračunaju sa kriminalom i korupcijom u ovom delu Evrope. Nadam se da će predsednik Francuske gospodin Emanuel Makron, uložiti svoj autoritet i inegritet Francuske i pomoći Srbiji u izgradnji slobodnih i nezavisnih institucija.
Čime će još jednom potvrditi dugogodišnje srpsko-francusko prijateljstvo. Srbija nikada neće zaboraviti ono što je Francuska učinila tokom Velikog rata, prilikom povlačenja srpske vojske preko Albanije.
Kao ni činjenicu da je prvi ministar odbrane u Srbiji bio Francuz Ipolit Monden, čovek koji je osposobio srpsku vojsku, a kasnije postao prvi počasni general srpske vojske. Kao ni situaciju tokom NATO agresije na Srbiju, kada je Francuska, iako se nalazila na strani NATO pakta, sprečila rušenje mostova u Beogradu.
Piše: Petar Beljić
Autor je član GO DS